Postao/la thug21 » uto tra 24, 2007 22:26
dobro vece, u ovim sitnim satima shvacam
kako je stajati pred vratima i pokusat bit jasan,
s druge strane tisine pricam reci koje pamtim
jer lice bi samo gledao, sad smatras me jadnim, jel da?
i tako stojim pred brojem i pogledom unutra
mrak je a ja za sledece reci hvatam zrak uporan
da okoncam strahove i svoje nemirno spavanje,
greska greska pa smesak, sto stvara kajanje,
krajnje neodgovoran bez svrhe, al ok se osecam,
na stolu sveska i olovka, preko stolice odeca,
na prozoru mrak i nekoliko nejasnih obrisa,
ne znam jesu li to ljudi ili odraz sto se kopira
multipliciran kao 100 demona sto me proganja,
onih srecnih 100 pa smo sad standardna postava,
zguzvana postava na kaputu jer spavam u njemu
na klupi dok ne lupim neki stih i stvorim ovu pesmu,
samo tad pokucam na ona vrata, bez reci i osmeha,
cekam da se otvore, kao moje oci, pa eto progledam.
na stepenicama sa cigarom medju prstima i dlanom
na celu naslonjen na kolena ucim se suocit sa strahom,
malo zbunjen jer sam ja taj kog se ljudi plase,
na ulici u sirokom krugu nikog oko mene, stanem,
pogledam, moj radius, pa moje rane,
desno od srca je rupa gde se skuplja veliko nista,
u transakciji osecaja izgubio sam mnogo vise nego sto citas,
mozda slabi osecaj fantomske boli jer sam operisan
od osmeha, tuge, savesti, sad sam adoreksican,
a to nekima ne znaci nista a drugi me opet pamte
kao coveka sto je samo slusanjem provodio sate,
sad psovkom oteram probleme kad osetim znoj
jer mnogo ljudi voli da truje ovaj umoran um
jedno njih 100....
